četvrtak, 26. svibnja 2011.

Novi uradak

Za jednu dragu gospođu i prijateljicu tetu Milicu saštrikala sam majicu od Pazinkinog konca Melita. Kombinirala sam boju šampanjca 600 g i roza 200 g. Konfekcijski broj 52/54. Mustra - švedska petlja, na prednjici kombinirana sa pletenicama, igle br. 3,5. 







Teta Milica je zadovoljna sa majicom.  

Kod mene je nastupila ona poznata faza: "Nekaj bi, al neznam kaj." 
Pa počnem nekaj štrikati. Saštrikam pol leđa i počnem oduzimati za ranglan rukave....i skoro gotova leđa, a ja zaboravila završiti sa svake strane po par očica prije oduzimanja za rukave :) Za poludit!!!! Takva je mustra da ju nemam živaca parat polako, već bum ju sparala skroz i napravila neki drugi "projekt". 
U subotu sam počela štrikati ljetnu vestu od tankog konca boja senfa Zoeppritz Zulu (nekakav strani, nepiše proizvođač). Šrtikam ju na igle br.3. Imam 1200 g pa se nadam da bu mi dost :)) ha ha ha....



Vesta bu imala duge rukave. Ostale bute vidle kad završim.

Uz vestu počela sam se intenzivno "družiti" sa vezenjem. 
Svekrva mi je fodrukala platno za stolnjak i sada sam sva u vezenju. Nazvala sam ga "Proljeće". Nadam se da bum ga do drugog proljeća završila, jer nakon vezenja treba ga samo opheklati, ali poznavajući sebe nebu to tak brzo :) 



I to je to.... 

Pusa i lp

ponedjeljak, 9. svibnja 2011.

ponedjeljak

... evo završila sam nešto od započetog, pa pogledajte :) 
 Bluza je rađena po narudžbi.






Kao i obično, moja Marek bila je najbolji model za prikaz napravljenog.
Majicu sam štrikala od konca (100% pamuk) Vera. Potrošila sam 50 dkg. Konfekcijski broj 44/46. 





Napokon sam završila vezeni stolnjak u lila kombinaciji. 
Samo sam ga trebala opheklat, al nikak da najdem slobodnog vremena. Tabletiće sam već prije završila, al stolnjak nikak. 
Friško speglan, napokon na stolu. 

Joj da, skoro sam zaboravila, ono natjecanje u plesu ni bilo u Varaždinu, već u Krapini. 
Zakaj sam ja bila uvjerena da idemo u Varaždin? Neznam.
Opet sam nekaj zabrijala u svojoj glavi. Dogodi se meni često tak nekaj. 
Ali već na samom izlasku iz Zagreba su mi rekli: "Kakav Varaždin, pa mi plešemo u Krapini....." Ostale komentare vam nebum napisala, jer fakat su bili..... 


Onda je bil rođendan  mog Ivana i moja sestra svom jedinom i najdražem šogiju spekla je tortu. Tak ju je zbigecala da sam bila malo i ljubomorna. 



Za ročkas moj se mužek daroval sa novim štapom kojega je drugo jutro išel krstiti. 
Krštenje je bilo uspješno!!!! Deverika/platnica taman za ručak. 


Bum vam malo pokazala čime se moja mama Marek i ja bavimo kad nismo doma. 













To je naš vrt. 
Bome svega ima na njemu. Od cveteka, voća, povrća do nekih biljka (ni sama neznam kak se zovu) za zaštitu vrta. Primjer: ova zadnja slika. 

Niš drage moje, vrijeme je ručka... Dobar tek.
Jolanda